
Odmah da kažemo: Vaterpolisti, višegodišnji ponos srpskog sporta, razočarali su na Svetskom prvenstvu u Mađarskoj. Više igrom nego rezultatom, jer smo u bliskoj prošlosti beležili nevesele epizode i nikome drago igranje za takozvani utešni plasman (Barselona 2013. – na kraju sedmi, Gvangdžu 2019. – peti).
Kopa Libertadores: Na meču Fortaleza – Estudijantes, naša kladionica nudi kvotu 3.25 za igru 1-1.
Već u grupnoj fazi, u Segedinu, bilo je vidljivo da mehanizam ne radi kako bi trebalo. Amerikanci su savladani u jednoj „rafalnoj“ utakmici (17:13), netipičnoj za srpski stil igranja vaterpola. Usledila je negledljiva utakmica protiv Australije (6:5), dok iz meča sa slabim Kazahstanom ne bi trebalo izvlačiti zaključke. Prva ozbiljna prepreka, i to u najvažnijoj utakmici na svakom takmičenju, kako treneri (s pravom) zovu četvrtfinalni okršaj, doneo je pad. Hrvati su prošli dalje.
NAGOVEŠTAJ PADA
Početak nije nagoveštavao ništa dobro. Već u uvodu meča, srpski vaterpolisti su „razbranili“ golmana Popadića, često pucajući iz situacija kakve Dejan Savić zabranjuje i na treningu. Tada se u redove ekipe uselila nesigurnost koja nije prestajala do poslednjeg zvuka sirene.
Tako se i desilo da se u akcijama sa igračem više ide na alibi dodavanja, da jedan od ključnih napada na utakmici, za potencijalni preokret, takođe sa čovekom više rešava Drašović, šutem u blok, ili da se, što odavno nije viđeno, dva puta dozvoljava rivalu da postigne gol u trenucima kada se naš igrač već vratio u postavu posle isključenja.
Zaključno sa Tokijom prošle godine i drugom vezanom olimpijskom krunom, takva scena bila je – nezamisliva.
Odmah da kažemo, Šampionat sveta je prolazna stanica ka glavnom cilju, a to su Olimpijske igre u Parizu 2024. Srbija sa šest novih igrača (Hrvatska je u Mađarsku došla sa osmoricom novih) je na početku za godinu dana skraćenog olimpijskog ciklusa. U timu su Gavril Subotić, Viktor Rašović, Nemanja Vico, Radomir Drašović i dvojica dojučerašnjih juniora, prvaka sveta u tom uzrastu, Nikola Lukić i Marko Radulović.
Pred selektorom i njegovim izabranicima je veliki, rudarski posao. Na to su, uostalom, i navikli. Savić je video dobre, ali nažalost i loše strane izabranike i sasvim je moguće da će ovaj tim da pretrpi izmene za sledeće veliko takmičenje ovog leta, a to je Evropsko prvenstvo u Splitu, krajem avgusta i početkom septembra.
NEKO MORA DA BUDE VOĐA
Isto tako, Mađarska je otkrila nedostatak koji u budućnosti može da predstavlja problem. Ova ekipa nema izrazitog lidera, kakvi su u prošlosti bili Vladimir Vujasinović, Vanja Udovičić, Filip Filipović… Takođe i genije u bazenu kakav je Andrija Prlainović. Logično bi bilo da tu ulogu preuzme Dušan Mandić, jedan od najboljih, ako ne i najbolji vaterpolista sveta.
U Budimpešti, posebno pod onakvom stražom Hrvata, to nije bio, i pored četiri gola u četvrtfinalu. Jednostavno, nije bio ni senka onog moćnog igrača koji je reprezentaciju te zemlje, samo u mnogo jačem sastavu, gotovo sam pobedio u olimpijskom finalu u Riju.
Moramo, bar na neko vreme, da se naviknemo da u bazenu više nisu braća Pijetlović, Filipović, Prlainović, Aleksić, Stefan Mitrović. Da se razumemo, „štofa“ i te kako ima, samo mora da se oblikuje u vrhunsko „odelo“. Jer, Pariz je blizu, čak bliže nego što mislimo. Recimo da je vrelo popodne na Margit Sigetu ponudilo putokaz.
Jedan čovek to zna. I zna šta treba da uradi. Njegovo ime je Dejan Savić.
Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Strogo je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija MaxbetSport.rs ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala. Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije MaxbetSport.rs.