
Od korone dnevno umire pet do deset ljudi. To nije čak ni vest, podatak o tome može se pronaći samo na nekim specijalizovanim sajtovima. Zato danima novine i TV ekrane puni najveća dilema ove države – Džajić protiv Vidića. Ili Vidić protiv Džajića, kako vam se više sviđa. Pitam se: kolika li je to moć skoncentrisana u rukama predsednika Fudbalskog saveza Srbije kad se podigla tolika prašina?
Naravno, neću da se izjašnjavam o mom favoritu, a niko me i ne pita. Kao što me niko nije decenijama pitao o tome koga bih voleo da vidim na čelu fudbalskih saveza Jugoslavije, kasnije SRJ, pa Srbije. Smenjivali su se razni likovi, neke sam znao, nekima se ni imena ne sećam. Jedino što pouzdano znam je da se fudbal ovde igrao i sa njima i bez njih.
BROJNA PITANJA
Kažem, niko me ništa ne pita, ali imam ja neka pitanja.
Na primer, zašto naša najviša fudbalska instanca nema predsednika tačno dve godine?
Pa onda, šta se dogodilo, gde je i šta je sa poslednjim predsednikom FSS Slavišom Kokezom? Naravno, ne zanima me njegov privatni život, nego da li je ikad podneo izveštaj o radu Saveza u vreme dok je on bio predsednik.
Kao što me zanima da li je ikada izveštaj o svom radu podneo njegov prethodnik Tomislav Karadžić.
Zanima me i da li je izveštaj o radu podneo Karadžićev prethodnik Zvezdan Terzić, bar o onom delu svog sedenja u fotelji predsednika dok nije pobegao iz zemlje?
Možda je Karadžić nešto govorio o svom radu u prvom mandatu, pre nego što je Terzić preuzeo funkciju? Ne sećam se.
Možda je Dragan Stojković Piksi podnosio redovne godišnje izveštaje dok je on predsedavao Fudbalskim savezom od 2001. do 2005? Ni toga se ne sećam. Kao što se ne sećam da je isti taj Stojković podneo stručni izveštaj o učešću naše reprezentacije na poslednjem Svetskom prvenstvu u Kataru, gde je on bio (i još uvek je) srpski selektor.
Dakle, ja, kao i brojni drugi ljubitelji fudbala, skoro ništa, ili baš ništa ne znamo šta se događa i radi u prostorijama Saveza na Terazijama ili u Staroj Pazovi. Možda je i bolje što ne znamo jer dovoljno je da svakih godinu dana pročitamo koliko je UEFA utakmica u Srbiji stavila pod sumnju da su lažirane pa da se prekrstimo i levom i desnom.

Verovatno grešim, ali mislim da bi bilo normalno da jednom godišnje predsednik Fudbalskog saveza Srbije podnese izveštaj o radu Skupštini FSS koja ga je izabrala. Pa da onda ta skupština razmatra njegov izveštaj i da odluči da li će da mu dozvoli da i sledećih godinu dana bude u fotelji predsednika ili će da ga smeni.
Takođe (i tu verovatno grešim) bilo bi normalno da selektor posle svakog većeg događaja (kao što je Svetsko prvenstvo) okupi trenere, stručne ljude i prezentira im šta je radio, uradio i da čuje njihova mišljenja.
GODINE (NI)SU PROBLEM
Da se vratim na početak ove priče. To bi trebalo da bude 22. mart 2021. Tada je Slaviša Kokeza podneo ostavku na mesto predsednika i jednostavno nestao. Čini mi se da je istog dana nastala panika u prostorijama FSS. Ko će da nasledi Kokezu? Nekoliko dana (ili nedelja?) figurirao je Marko Pantelić. Pa je onda stvar u svoje ruke preuzeo potpredsednik Nenad Bjeković (ko je rekao Žarko Zečević?). Pa su se najavljivali izbori, pa je taj isti Bjeković bio glavni (i jedini) kandidat, ali mu je zamereno da ne ispunjava uslove po dva osnova: prvo – on je kadar Partizana. Drugo – ima 75 godina. Sam se povukao, što je u političkom vrhu ove zemlje ocenjeno kao džentlemnski čin.
Onda se pojavio kandidat koji je gotovo sigurno i novi predsednik FSS. Dragan Džajić, koji za razliku od Bjekovića nije kadar Partizana. I za razliku od Bjekovića nema 75, nego 76 godina. Što se mene tiče – OK, dokle god čovek može da radi ne treba da ga iko sputava.

Mada ima i drugih mišljenja.
Pre nekoliko dana u emisiji na talasima MaxBet radija u emisiji „60 minuta sa Vladom Stankovićem i Acom Ostojićem“, jedan od delegata Skupštine FSS Darko Tešović izneo je svoj stav. On će 14. marta učestvovati u izboru predsednika kao delegat Udruženja trenera, nije otkrio kome će da da svoj glas, ali je rekao nešto drugo. Možda i važnije: „Bjekoviću su zamerili da je kadar Partizana. Sada ni Džajiću, pa ni Vidiću niko ne zamera da su kadrovi Crvene zvezde“.
Ja sam prvi koji im to ne zamera. Kao ni Bjekoviću, naravno. To su legende, to su ljudi zbog kojih smo išli na stadione da gledamo utakmice ne pitajući ko i sa kim igra. Navijali smo za njih, bogami i plakali smo od sreće kad su osvajali titule i trofeje. To su ljudi, da tako kažem, iz dubine našeg srca. Proklete emocije su jedno, a realnost nešto sasvim drugo.
I zato očekujem od sledećeg predsednika Fudbalskog saveza Srbije da o svom radu bar jednom godišnje detaljno izvesti organ koji ga je izabrao. I da taj izveštaj bude stručno analiziran, da se čuju različita mišljenja i da bude javan. Tražim li previše? Nadam se da ne, ali ko će ga znati…
Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Strogo je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija MaxbetSport.rs ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala. Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije MaxbetSport.rs.