
„Dejan je bio čovek koji je stalno gledao dobro u ljudima.“
NBA: Kvota naše kladionice na pobedu Denvera protiv Indijane je 1.70.
Tu rečenicu je izgovorio trener Golden Stejt Voriorsa Stiv Ker. Ta rečenica najbolje opisuje Dejana Milojevića kao čoveka.
„(Dejan) was a guy who just constantly saw the good in people.“
– Steve Kerr on Dejan Milojević pic.twitter.com/sOo6sB2CRP— Golden State Warriors (@warriors) January 23, 2024
PUTOKAZ ZA SVE NAS
To treba da bude putokaz. Klupskim funkcionerima, zagriženim navijačima i onima koji lako diskredituju druge. Ako je prerani odlazak sa životne scene podjednako šokirao i zaboleo pristalice oba beogradska kluba, onda ta osnovna odlika Dejana Milojevića ne sme da traje samo jedno veče i ne sme da se završi na brojci od 23. 021. Niti bi trebalo da se ta brojka koristi kao rekord. Taj broj ljudi je, nažalost, najpre došao na utakmicu Partizana da oda počast velikom borcu i ljudini, a tek onda da podrži „parni valjak“ u meču sa Megom.
Ta misija je neuspela ukoliko se završi već u „ponedeljak uveče“. Ukoliko se u utorak prepodne vratimo onim našim starim navikama da pevamo uvredljive pesme sa tribina upućene protivničkim trenerima, igračima i porodici klupskih funkcionera… U tom slučaju nismo ništa naučili iz osnovnog životnog načela Dejana Milojevića: gledaj dobro u ljudima.
AKO MOŽE VUJOŠEVIĆ…

Jasno je da će sve da se vrati na staro, u globalu gledano. Neće da se prestane sa pominjanjem konjskih glava, turskog porekla, supruga… Takvi smo, nažalost. I navijači su deo naroda, ne neko „sa strane“. Kad bi barem neko (nekolicina, desetina, stotina, da optimistički kažemo i hiljada njih), zbog dolaska na utakmicu zbog oproštaja od vrsnog sportiste i čoveka, odlučio da baš zbog Dejana Milojevića bude za „mrvicu“ bolji i sa tribina ne širi mržnju i uvrede, onda je oproštaj od Dejana Milojevića imao smisla. I osnovni životni moto Dejana Milojevića je imao smisla.
Ako sve ostane isto, onda će i 23.021 da bude samo broj, a mogao je da bude nada.
Posle skoro dve godine i meča sa Bursom Duško Vujošević je prvi put došao na meč Partizana. Zbog Dejana Milojevića. Ako je to bilo vredno toga, onda i male promene u nama mogle bi da donesu mnogo. To bi bilo dobro i zbog životnog načela Dejana Milojevića, ali i zbog nas samih.
Da se ne lazemo… ovo je bilo samo sad i ponovice se opet tek kad neko umre. Navijači i sa jedne i sa druge strane vise mrze one druge nego sto vole svoje A ko siri mržnju i ko to sve odobrava? Pa oni sto preko navijača pokušavaju da kontrolišu sve i svakoga…oni sto preko narko dilera probaju da diskredituju dvakog ko misli svojom glavom. Nama spasa nema. Sve se pretvorilo u običnu kolotecinu i jednoobraznost a sve po želji i volji nama dragog parizermena. O Srbijo među šljivama…
Bilo je 23+ hiljade kao sto Beograd ima 6 miliona stanovnika.Laz notorna.
Prilog je 100% odličan i na mestu. Kamo sreće da se svi kojima je sport mio pronađu u njemu i dozovu pameti. Jedino ne znam, a verovatno ni autor priloga ne zna, kako to uraditi sa konzervašom Ćorkanom, bolesnikom iz velegradskog predgrađa. Kako njega preobratiti i dozvati pameti. To će biti neizvodljivo.
Kad je neko bolestan trebao bi da potrazi pomoć lekara. Tvoji roditelji mnogo rizikuju sto te ne vode lekaru. Akde ti lepo popij mleko pa na spavanje. Sta ti balavi znaš ko je ko i ko je sta.