
Bod u Tirani protiv naelektrisane Albanije, da se razumemo, daleko je od neuspeha. Štaviše, može da se smatra dobrim rezultatom.
Međutim, postavlja se pitanje kako se do tog rezultata došlo, a to je ono isto pitanje koje može da se postavi za čitav mandat Dragana Stojkovića Piksija na klupi Srbije. Na primer, kako smo došli do plasmana na Mundijal u Kataru?
Tako što Kristijanu Ronaldu nije priznat čist gol na „Marakani“ i tako što smo pobedili tu istu Portugaliju na Lužu golom Aleksandra Mitrovića u 90. minutu. Prethodno smo pregrmeli oluju domaćina koji je mogao da dođe i do dva, tri gola prednosti. Šta je Dragan Stojković izjavio pred meč?
– Kakav, bre, eventualni plasman? Eventualni?! Moramo da idemo u Katar – rekao je selektor.
Bio je to nagoveštaj šta možemo da očekujemo od nekada velikog fudbalera. I svima se u trenutku ta izjava dopala, ali bila je samo uvod u mnogo toga što nije po ukusu prosečnog navijača.
U KATARU KAO BOSI PO TRNJU
Kako smo prošli u Kataru? Kao bosi po trnju. Selektor je pokazao taktičku nezrelost u remiju sa Kamerunom (3:3), a Švajcarci su nastavili gde su stali u Rusiji i ponovo nas poslali kući (2:3).

Došao je ciklus kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Kako smo se na njega plasirali? Pobedama nad 70. i 134. selekcijom sveta u datom trenutku, iz jedne od najslabijih grupa u istoriji kvalifikacija. Šta je izjavio selektor pred ključni meč sa Bugarima, u kom smo jedva izvukli remi (2:2)?
– Matematički za Crnu Goru još nije gotovo… Pa za nas jeste! Najbolje da me Bugari sapletu, pa neće moći tako – poručio je Stojković.
I sapleše ga Bugari, ali nedovoljno da ne vidi kontinentalnu smotru. A u Nemačkoj? Dva boda u grupi koja je obilovala remijima. Bezidejnost u ključnom meču protiv Danske (0:0) i prethodno spasavanje obraza protiv Slovenije (1:1) u sudijskoj nadoknadi.
Dođosmo i do aktuelnog ciklusa. U njemu nova epizoda gordosti i predrasuda selektora fudbalske reprezentacije. Da nije bilo sjajnog Đorđa Petrovića, koji je u sudijskoj nadoknadi prvog poluvremena spasao „orlove“ i odbranio penal Reju Manaju, velike su šanse da bi se „orlovi“ iz Tirane vratili pokunjeni i bez ijednog boda.
Takva je bila utakmica u Tirani, jedan gol bi verovatno rešio pobednika. Šta je izjavio selektor posle utakmice?
„Nije vam se svidela igra? Nije? Nađite, onda, drugog selektora!“, a onda i: „Došli smo sa ciljem a pobedimo utakmicu, formacija pokazuje da smo hteli da dođemo do gola. Fantastična atmosfera za igru, ali nismo podlegli. Albanija je dobra ekipa, a nama ide slađi bod“.

Možda se posle boda u Tirani Draganu Stojkoviću i treći put zaredom otvore vrata velikog takmičenja. Time bi ušao u istoriju reprezentativnog fudbala i teško da bi iko mogao da ga nadmaši u bliskoj budućnosti. Međutim, igra koju igra njegov tim, kao i njegove reči, sve je to već viđeno.
Onda je zaključak prost – kao u Kataru i Nemačkoj, nemamo mnogo čemu da se nadamo ako se domognemo Amerike, Meksika i Kanade. Gordost i predrasude selektora deo su te priče.
Igra nam je losa i najvece zasluge za to idu na racun Piksija,ako ne mozemo pobediti Albaniju tj ekipe kvaliteta poput nje bolje da se ne plasiramo na SP.Covek je tezak narcis!
Čim je ušao lažni Mesi igra se raspala ..
Igra se raslala i pre no sto je utakmica počela, tebi za informaciju. Narcisoidnost, kao i sefa mu, pa na mesta dolaze raznorazni diletanti, prevaranti i nestručni ljudi. Čivek ne zna, pa to ti je, ali kao da je rođen pod srećnom zvezdom. Kao mačka i njenih 9 života. A jednostavno je, da pidnese ostavku i soasi nas muke. Pitanje da li? Mi smo imali rešenje, Antić, i oteran je. Njemu je desna ruka trebai biti Paunović, ali ni on nije poželjan. Menađeri i kombinatorika drže ovog na klupi.