
(od izveštača MaxBet Sporta iz Minhena)
Vera u bolje sutra. Nekoga je pesma, a nekog nada održala. Videćemo kakav će sutra da bude srpski reprezentativni rukomet. Ovaj trenutak ne uliva puno poverenja u bolje dane.
Bio je Lazar Kukić bolji protiv Crne Gore nego protiv Mađarske. Dirigovao je igrom u napadu, pronalazio i pukotine u odbrani protivnika, ali to nije bilo dovoljno.
– Ne bih ni da pričam o sebi. Nismo timski bili na nivou drugu utakmicu. Najveći problem na ovom prvenstvu je vera u ono što radimo. U svakoj utakmici smo bili blizu, male stvari su presudile i moglo je sve da ode na našu stranu, kao protiv Islanda – rekao je Lazar Kukić za MaxBet Sport posle utakmice sa Crnom Gorom.
Teško mu je palo sve ovo što se dogodilo.
– Jako sam razočaran našim učešćem. Imali smo velika očekivanja, svi smo jedva čekali ovo prvenstvo. Da li smo time možda napravili pritisak sami sebi, to ne mogu da kažem. Za mene je ovo loš rezultat, loše izdanje i svako od nas je mogao da pruži mnogo više. Biče kritika, što je normalno, naš narod je imao velika očekivanja, mi sportisti uvek očekujemo najbolje rezultate, ali to je sport. Moramo da se izborimo s tim. Nadam se i verujem i dalje da ćemo da se izdignemo. Nema druge. Moramo dalje i da verujemo u sve što radimo jer inače ne možemo da igramo na ovakvom nivou sa ovakvim reprezentacijama, gde su bitni detalji.
Problemi su vidljivi.
– Protiv Mađarske dobra odbrana, sada je zakazala. Tada zakazao napad, sada sasvim suprotno. Sada je teško da se priča, jako sam razočaran. Nismo smeli da izgubimo ovu utakmicu – poručio je Kukić.
Momci rukomet koji vi igrate je odavno prevazidjen. Vas bi mogla da skautira i pobedi i svaka juniorska ekipa reprezentacija iz top 5. Vi ne igrate brzog centra, nemate brzu tranziciju odbrana napad, nemate igru na krila, ne spuštate loptu na pivota, nemate kreaciju u napadu, kretanje igrača pravolinijsko, bez driblinga, odbrana uglavnom 6-0 što je nedopustivo i igra u napadu koja se isključivo zasniva na šuteve sa distance. Dok se to ne promeni, ovaj rezultat je naša surova realnost. Uspeh je što smo se uopšte i plasirali. Treba početi od mladjih kategorija, pa da za otprilike 8 godina iliti 2 olimpijska ciklusa dodju rezultati. Ova generacija je svakako izgubljena.