
Era predsednikovanja Milorada Vučelića Partizanom završena je u sredu oko podneva njegovom ostavkom, a kada se osvrne unazad na prethodnih sedam godina i sam će morati „čista srca“, kako je naveo u poruci o ostavci, da prizna da je bio izuzetno neuspešan i da je crno-bele doveo na ivicu egzistencije.
Daleko je 24. oktobar 2016. kad je Vučelić formalno izabran za predsednika. Malo manje daleko je 27. maj 2017. kad je Partizan proslavio duplu krunu i bio je to poslednji dan kad je bio bolji od Crvene zvezde. Bio je to jedini uspeh crno-belih vredan pomena u domaćem dvorištu pod Miloradom Vučelićem.
Paradoksalno je da je ekipa crno-belih bolja izdanja pružala u Evropi, ali i to će sve da ode u zaborav. Pamtiće se petarda protiv Nordsjelanda kao pečat neuspešne vladavine u Humskoj. Bio je to poslednji evropski meč koji je Vučelić uživo gledao kao prvi čovek kluba iz Humske. Ako je ubrzao i potpomogao njegov odlazak, onda navijači crno-belih u četvrtak duguju pivo pristalicama i fudbalerima danskog kluba što su ih rešili bede.

U minulih šest sezona tokom kojih je šampionski pehar u širokom luku zaobilazio Humsku, iako je „Marakana“ na svega nekoliko stotina metara, Partizan je za Crvenom zvezdom zaostajao ukupno 90 bodova, u proseku 15 po sezoni. Razlika bi bila još veća da nije bilo famozne podele bodova.
ČETIRI GODINE BEZ TROFEJA
Četiri godine ni utešna nagrada u vidu Kupa nije ušetala u vitrine crno-belih, ali ni to nije bila inicijalna kapisla Vučeliću za odlazak. Uspevao je na početku mandata da odbije napada struje okupljene oko Novaka Nedića, pred kraj vladavine pokušao je iz fudbalskog kluba i sportskog društva da ga otera Ostoja Mijailović. Otišao je na kraju Vučelić sam, dan pre najavljene šetnje „grobara“ protiv uprave.
Menjali su se treneri – Marko Nikolić, Miroslav Đukić, Zoran Mirković, Savo Milošević, Aleksandar Stanojević, Ilija Stolica (Miloradov miljenik) i Gordan Petrić kog je nasledio aktuelni trener Igor Duljaj. Potrošio ih je u dahu Vučelić poput svojih mnogobrojnih tompusa, a samo je Nikolić na početku predsednikovog mandata uspeo da pokupi lovorike.

Sreća u nesreći je da je na stadionu Partizana ovih dana bilo struje, za razliku od nekih prethodnih, pa je Vučelić za sobom ipak mogao da ugasi svetlo. Hoće li posle njega iko moći da ga upali i donese malo sreće navijačima „parnog valjka“ pravo je pitanje. Dug nije manji od 30 miliona evra, a bio je oko osam miliona evra kad je Vučelić seo u sedlo i poveo Partizan ka nezadrživom stradanju.