
Odigrao je doktorski meč u Katovicama protiv Oleksandrije. Savršeno odmenio kapitena Vanju Dragojevića.
KVALIFIKACIJE ZA LŠ: Kajrat i Kups igraju od 17.00, a kvota kladionice MaxBet na tip 1 je 1.50.
Kako je rekao u intevjuu za MaxBet Sport, nije imao dilemu kad je stigao poziv Partizana. Janisu Karabeljovu nije bilo potrebno ubeđivanje, čak i kad je znao da u Humskoj ne cvetaju ruže. Smatrao je da drugog poziva u redove crno-belih neće biti. Bugarin je u priči za naš portal govorio na brojne fudbalske teme, a podvukao je da je njegova uloga da bude u službi ekipe i da mu ne smeta da na terenu provede minut ili pet minuta ako će to da pomogne Partizanu da pobeđuje.
Da li možete najpre da nam opišete let iz Poljske za Beograd jer je nesvakidašnje iskustvo?
– Ja sam bio malo bolestan, ali ako treba da budem iskren, malo smo se uplašili svi. Zašto? Leteo sam mnogo puta avionom, ali to je bio najgori let za proživeti. Mnogo loša turbulencija, ali radostan sam da je sve završeno u redu i da smo živi i zdravi.
Kako je došlo do kontakta sa Partizanom? Ko vas je pozvao da se pridružite ekipi, trener ili sportski sektor?
– Agent me pozvao i rekao da postoji šansa za Partizan. Već sam dao reč jednom poljskom klubu, ali kad sam čuo za Partizan, nisam mogao da verujem. Rekao sam sebi da ću da rizikujem sve jer sam znao da je to velika prilika za mene. Jer to je veliki klub, svi na svetu znaju za Partizan i kad se otvorila prilika, morao sam da rizikujem. Momenat kad sam stvarno poverovao da se sve dešava je trenutak kad su mi rekli da su zvali mog bivšeg trenera Dušana Kerkeza. Pozvao sam ga, on je potvrdio da su ga zvali i raspitivali se o meni. Posle je išlo korak po korak, razgovarao sam sa trenerom, sa kondicionim trenerom i dobio sam program, koje vežbe da radim da bih bio spreman.

Da li ste znali da dolazite u klub koji će da forsira mlade igrače, odnosno da je to pravac u kom klub ide?
– Čuo sam, ali nisam znao detalje. Ali to nije bio problem. Kao što nije problem ni stanje u kom se klub nalazi. Znam gde sam došao i znam da je klub veliki. Verujem, i na osnovu što sam video, ovi mladi momci imaju veliki potencijal i najbolji su u Srbiji. Ako moram da pravim poređenje sa Bugarskom, momci su veoma dobro pripremljeni i tehnički potkovani. Na njima je sve, da pokažu potencijal, kao i čitav tim.
Šta su vam rekli kad ste došli, koja će vaša uloga da bude u timu?
– Nije bilo razgovora o mojoj ulozi. Trećeg dana sam igrao protiv Rodine. Iz moje perspektive, tu sam kad god sam potreban treneru. Nije bitno da li pet minuta, minut ili celu utakmicu. Razumem gde sam, za mene to nije problem. Razumem da su mladi igrači budućnost Partizana. To je normalno, srpski su igrači, ali potrudiću se da im pomognem da dostignu pun potencijal.
Vaše prezime je u bukvalnom prevodu crno-belo? Da li je Partizan onda bio sudbina?
– Verovali ili ne, ali od prvog dana kad sam ušao u klupski autobus, slušali smo navijačke pesme. Kad sam čuo i video atmosferu, razumeo sam tu vezu između navijača i kluba i tima. I da je to nešto posebno. I mogu iskreno da kažem da su navijači neverovatni. I koliko vole klub, to je nešto posebno.

PRVO ISKUSTVO U BEOGRADU – POLICIJA I KAZNA
Da li ste možda bili u Beogradu pre dolaska u Partizan?
– Malo je smešno, nikad nisam bio u Beogradu. Ali dok sam igrao u Mađarskoj, vozio sam kroz Srbiju i Beograd i išao auto-putem. Jednom je bila noć, vozio sam da moj sin može da spava. Nisam znao da je ograničenje kad ideš kroz Beograd 80 na sat. Vozio sam 110 na sat, bilo je dva, tri sata noću. Samo sam video auto kako me presreće, govori da skrenem desno. Bila je to policija. Tako da je to bilo moje prvo iskustvo u Beogradu. Nije bio problem, ali uvek ću se sećati toga.
Ko je od mladih fudbalera Partizana ostavio najveći utisak na vas?
– Vanja (Dragojević) i Ugri (Ugrešić). Možda zato što su najčešće u timu. Ali sam impresioniran i ostalim momcima, njihovim fizičkim i tehničkim sposobnostima. Svi oni, ali korak ispred su Vanja i Ugri.
Ko vam je bio idol u detinjstvu?
– Zidan. Volim igrače koji nisu brzi, ali igraju glavom.
Znači, kao Natho?
– Daaa… Gledao sam ga mnogo puta dok je bio u CSKA. Video sam statistiku koju je imao prošle sezone. Ali tek posle nekoliko treninga s njim shvatio sam da iza svega stoji mnogo rada i kvaliteta.

Da se ne naljuti Hristo Stoičkov?
– Ne, on je druga generacija igrača. Definitivno najbolji bugarski fudbaler svih vremena, sve najbolje o njemu.
DRUŠTVENE MREŽE SAMO ŠIRE MRŽNJU
Čuli smo da niste veliki fan društvenih mreža.
– Živimo u vreme kad se društvene mreže koriste za mržnju, za hejtovanje. Ne razumem zašto. Iskreno, mogu da kažem da fudbal nije lak. To znaju ljudi koji u njemu rade. A ljudi moraju da shvate da smo i mi ljudska bića. Kao i svi drugi. Imamo porodice, prijatelje… Teško je ako čitaš sve, upašćeš u problem. Počećeš da sumnjaš u to šta je ispravno, a šta pogrešno. Mora da postoji neki filter, neki balans. Razumem da su društvene mreže sve više deo naših života, ali nije lako. Nisam mnogo aktivan tamo.
Da li je tačno da navijate za Liverpul?
– To nije tačno. Fan sam Real Madrida. Gledam Liverpul jer igraju dobro.
Znači Real, od „galaktikosa“?
– Tad je počelo. Ali kad sam počeo da igram fudbal, prestao sam da gledam kao navijač. Na primer, Liverpul igra lepo, sviđa mi se kako igra Barselona. Nema veze što ja navijam za Real, ne mogu da kažem da je belo crno kad nije. Uživam da gledam, nije bitno ko igra.
A u Bugarskoj?
– Slavija. Pratim ih jer sam počeo tamo. I moj prethodni tim, Botev.
Utakmica protiv Larnake imala je sve. Rasplet, zaplet, emociju. Nedostajala je samo pobeda, odnosno prolaz dalje. Kako si ti doživeo taj meč?
– Kad sam video na zagrevanju koliko je ljudi bilo na stadionu, jasno mi je bilo da će stadion da bude skoro pun. Rekao sam: „Vau, ovo je sjajno“. Kad je počela utakmica, ta pesma, ta emocija, ostaće mi urezana zauvek. Veliko hvala našim navijačima koji su bili na toj utakmici. Bila je teška utakmica, potpuno drugačija od one u Larnaki. Tamo smo više patili na terenu, ali to je deo fudbala. Ovde smo pokazali da imamo kvalitet, ali nekad u fudbalu je potrebna sreća. Kad se došlo do penala, to je rulet, 50-50. Nismo odustajali, dali smo gol u 118. minutu, čestitke svima na trudu.

Navijači nisu bili razočarani, naprotiv. Još više su stali iza ekipe.
– Siguran sam da su navijači malo razočarani što nismo prošli, iako smo zaslužili. Idemo dalje, imamo ciljeve. Navijači su iza nas, podržavaju nas i idemo dalje, kako vi kažete ovde.
BLAGOJEVIĆ IMA NOVE IDEJE ZA SVAKI MEČ
Pobeda protiv Oleksandrije od 2:0. Bili ste jedan od najboljih igrača na terenu. Deluje lako kad se pogleda rezultat, ali…
– Prvo da kažem da je našstručni štab odradio fenomenalnu analizu njihovog načina igre. Znali smo tačno kako će da igraju, sve se tako i događalo na terenu. Imali smo problema u uvodnim minutima, ali posle toga smo dali gol. Imali smo šanse da postignemo još koji gol, nedostajao je možda završni pas. Svi su dali sve od sebe, to je bilo ključno. Završili smo sa veoma dobrim rezultatom pred revanš i verujem da možemo da prođemo dalje.
Da li je trener Blagojević imao posebne zadatke za tebe. Deluje da si jako dobro čistio situacije koje štoperi nisu uspevali. Dakle, zamisao trenera ili samo tvoj deo posla?
– Mogu da kažem da su obe stvari tačne. Moj cilj je da pomognem ekipi kvalitetima koje imam. Trener mi je dao instrukcije šta treba da radim u odbrani kako bih pomogao štoperima. Na kraju se desilo tako da sam samo bio na tom mestu kako bih pomogao i drago mi je da sam uspeo. Pravio sam i ja greške, trudiću se da ih ne ponavljam. Generalno, plan je jako dobro uspeo za ovu utakmicu.
Šta možeš da kažeš o treneru Blagojeviću? Možda da ga uporediš sa nekim trenerom?
– Ne bih da pravim poređenja. Mogu da kažem da mi se jedna stvar posebno sviđa. On ide u svaku utakmicu sa drugačijom idejom, zavisno od našeg protivnika. Naravno, imamo naš stil igre. I to je na prvom mestu. To je veoma važno za mene i ključna stvar za našu ekipu.

Sledi revanš sa Oleksandrijom. Očekuje se možda i pun stadion.
– Hoću da pozovem naše navijače, najbolje navijače da dođu na utakmicu i da podrže naš tim i naš klub na miran način. Da pokažemo da smo najbolji klub, da sve prođe u najboljem redu i da idemo dalje. Dragi „grobari“ dođite svi u četvrtak. Dokažite da ste najbolji i samo podržavajte Partizan.
KRSTAJIĆ? VRHUNSKI PROFESIONALAC
Sarađivali ste u reprezentaciji Bugarske sa Mladenom Krstajićem, legendom Partizana. Da li vam je pričao o klubu?
– Nisam razgovarao sa njim, ali jesam sa njegovim pomoćnikom koji mi je rekao da se Partizan raspituje. O Krstajiću mogu da kažem da je uradio mnogo dobrih stvari u reprezentaciji. Ali, tajming je bio loš. Rađeno je podmlađivanje ekipe, ribilding, nije njegova krivica što nije uspeo da napravi veće stvari. On i stručni štab su veoma profesionalni, imaju vrhunski stav i posvećenost poslu, kao i odnos prema igračima. I mogu samo da im kažem hvala.
I zamalo da izbace Srbiju sa Evropskog prvenstva?
– Dosta me pitaju o timu Srbije. Čudna je to situacija. Po mom mišljenju, Srbija ima mnogo igrača koji igraju u vrhunskim ligama. A nacionalni tim nije na nivou na kom bi trebalo da bude. To je moje mišljenje i mislim da ćete se složiti sa mnom. Ako bi se gledalo samo na osnovu toga gde igraju igrači, Srbija bi morala da bude bitan tim na svetskim i evropskim prvenstvima. Ali koji su razlozi zašto nije, ne mogu da razumem.

IVANOV, BANDALOVSKI, BOŽINOV, BEBETO…
Da li možeš da nabrojiš sve bugarske fudbalere koji su igrali u Partizanu pre tebe?
– Ivan Ivanov, Bandalovski, Božinov… Uf…Jedan je Bebeto, ali ne sećam se imena. Igrao je za Slaviju.
Asen Nikolov.
– Zvali su ga Bebeto.
Poslednji je trik, reč je o Predragu Pažinu.
– Da, to je Srbin koji je igrao za našu reprezenztaciju.
View this post on Instagram
Kog Bugarina bi voleo da gledaš u Partizanu?
– Ivan Ivanov da se vrati i Dimitar Berbatov. Uklopili bi se u ovaj tim, to bi bilo top.
Koja verzija pesme je bolja? „Luda za tobom“ ili „Luda po tebe“?
– Bugarska varijanta.