Nisu Mađari u dve utakmice bili baš bolji da dva puta pobede. Posrećilo im se da borba i fanatizam na tribinama budu bitan zamajac da ukoče Srbiju.
„Orlovi“ su se borili, ali su skupo platili greške. Posle Katara nastavak priče nije bajka. Neke „karike“ su zatajile, mora da se menjaju.
Nismo dobili gotovo nijednog novog igrača za godinu dana. Jeste Lazar Samardžić upisao prve nastupe, recku su udarili: Terzić, Eraković, Ratkov, vratio se Gaćinović, ali sve kada se sabere, nijedan od njih nije zakucao sebe u startnu postavu ili makar postao standardna izmena.
Niko bitan i ne fali, kvaliteti su slični. Probao je Dragan Stojković da izmeša špil, da „novajlije“ budu tas na vagi, ali jasno je da plan nije uspeo. Sutra, što bi rekli Englezi „roster“ se proširio po kvantitetu, ali u kvalitetu naša ekipa nije napredovala. Istina je da i nema ekstra klase, pa je sve što imamo već na talonu.
VIZA BILA U DŽEPU
Start sa dve pobede bio je pun pogodak i po svemu gledano, trebalo je ranije da se ta karta osvoji. Važna je pobeda nad Crnom Gorom da sve ostane u rukama momaka u crvenim dresovima. Negde nešto ne štima, presečena je nit. Jeste Srbija odigrala solidan meč u Budimpešti, stvorila dosta šansi, tačno je da nije zaslužila poraz, ali to je manje važno od onog što piše na semaforu.
VAŽAN JE PLAN
Za prosutim mlekom, ne treba plakati. Treba zbiti redove i kada je najvažnije pokazati hrabrost. Treba sve dobro skenirati, imati važan plan na koji način da se pobede komšije. Moraju da se vuku potezi, kao u šahu. Vreme je da na tribinama bude publike, da daju podršku za veliki korak prema Nemačkoj. Ako je pre dve godine pao Portugal u Lisabonu, može i Crna Gora na stadionu „Rajko Mitić“. Treba biti pravi i momci su glavni glumci. Alibija nema, analiza je važna i da bude malo sportske sreće. Ona se često zaslužuje.
KULT REPREZENTACIJE
Godinama unazad bolja je podrška u inostranstvu nego na domaćem terenu. Kako je lepa slika punog stadiona u Budimpešti. Da se naježiš, kada je himna ili podrška grmi da se prevaziđe kriza u igri. Kult reprezentacije je odavno ispod minimuma, a uvek velika očekivanja na takmičenjima. Sada je važan finiš, da budu dve pobede i mirni snovi. Za dva dana je nova priča sa nadom da ima srećan kraj po Srbiju!