
Milan Mažić je bivši profesionalni sudija i on je za MaxBet Sport analizirao sporne sudijske odluke sa meča u „Beogradskoj areni“ u petak. Smatra da one nisu odlučile pitanje pobednika i prema njegovom mišljenju, one su bile nedorasle zadatku.
Piše: Milan Mažić
Utakmica je bila veoma teška i zahtevna za suđenje i generalni utisak je da nijedna ekipa nije oštećena. Dva potpuno različita poluvremena su dokaz da ova trojka nije dorasla težini utakmice. Prvo poluvreme, koje je većim delom bilo rezultatski izvesno je donelo dosta stabilnije suđenje, sa tek pokojom greškom (tek 5-6 spornih situacija).
Međutim kako se razlika u rezultatu gubila, tako je krenula i tenzija i pritisak, pa su sudije češće morale da se pomažu video nadzorom.
Drugo poluvreme je takođe nekako podeljeno u dve celine, bar sudijski gledano, prva u kojoj je mnogo više spornih odluka bilo na štetu gostiju i druga u kojoj je bilo više onih na štetu domaćih. Kako je koja četvrtina imala potrebu, sudije su donosile „klimave“ odluke u korist onih koji su jurili rezultat, što pokazuje da su ulazili u određene kompenzacije.
Na kraju podjednak broj sumnjivih odluka na štetu obe ekipe dovodi do toga da niko nije oštećen. Pošteno.
SPORNE SITUACIJE
Specifično je da su sve najviše sporne situacije rešavane čelendžima trenera (sem prve koja nije bila sporna – lična greška za Nanelija u tranziciji za koju je trener domaćih signalizirao da je nesportska). Takođe, najviše odluka (logično i onih spornih) od strane prvog sudije, koji inače ima potrebu da bude u prvom planu, ali je sinoć i morao, s obzirom na to koliki je kvalitet kolega.
I na kraju – možda najviše specifično sve nesportske greške istom (najboljem) igraču na terenu i to obe dosuđene dok je bio u posedu lopte. I obe, iako su sadržale maltene identičan kontakt, potpuno različite. I obe potpuno ispravne (na neki način).

Prva, do koje ne bi ni došlo da je poljski sudija (inače jedan od najstarijih na listi EL) na vreme dosudio prvi kontakt na Naneliju. Slovenac je morao da reaguje u tranziciji, preko ramena dosudivši prekasno, kada je akcija igrača Makabija, donela reakciju igrača Partizana.
I druga dosuđena od strane sudije koji je odlično postavljen, koji je čak, mislim, u samom startu bio siguran da je to nesportska greška, ali nije želeo tako da se izjašnjava do čelendža trenera Kataša.
LAKAT KA GLAVI PROTIVNIKA
U obe situacije postojala je kretnja igrača sa loptom laktom ka glavi protivnika, koja se završila kontaktom podlakticom u predelu lica koji u oba slučaja nije bio velikog intenziteta, ali je namera postojala i to obe odluke čini ispravnim.
Na kraju ili na početku, trebalo bi da se pohvali hrabra odluka sudijske trojke da pokušaju da primene kriterijum koji dozvoljava jaču igru. Retko se u utakmicama visokog rizika sudije odlučuju na ovaj korak, jer ga je veoma teško sprovesti. I ostali su prilično dosledni tokom utakmice, ali mislim da su se precenili, jer nisu uspeli da odsude utakmicu, a da ne upadnu u oči.
Na kraju se Boltauzer, Zamojski i Perandi nisu proslavili, ali nisu ni odlučili pobednika. Stradala je samo košarka, koja je juče zaslužila jaču ili bolje sklopljenu sudijsku trojku.