MaxBet Sport

Kako nam je košarka otišla u… Honduras

Kako nam je košarka otišla u… Honduras
Na terenu želimo da gledamo košarkaše, a ne policiju (Foto: Starsport)

Prazne tribine koje su dočekale šampiona ABA lige su opomena za sve koji vole košarku. Na najboljem smo putu da svi zajedno doživimo poraz, i to takav od koga se nećemo dugo oporaviti. Možda mnogi toga nisu ni svesni.


HRVATSKA: Od 20 igraju Zadar – Cibona, a u kladionici MaxBet je kvota na pobedu domaćina 1.77. 


Čak tri od pet utakmica finala između Crvene zvezde i Partizana završene su sa manjkom gledalaca u hali. Razlog je u ovom trenutku najmanje bitan, ne priznajem da mi neko kaže kako su sudije navijale, pa je zato morao da gađa sudiju upaljačem, ili flašom vode. Taj što je tako nešto uradio još je i najbolje prošao! Ceh su uglavnom platili normalni ljudi, navijači koji su bili izbačeni iz hale kao najgori kriminalci.

Bio sam na „milion“, utakmica, na „hiljadu“ derbija, i dobro znam da nijedan normalan čovek nikada nije ničim gađao ni sudije, niti protivničke navijače. Video sam dobro i ko je to radio – obučeni pojedinci koji su sa namerom da gađaju u halu uneli stvari koje mogu zavrljačiti prema terenu. Obično su bili smešteni u blizini takozvanih vođa navijača, valjda nadajući se da će im se umiliti svojim gestom, da će skočiti u navijačkoj hijerarhiji, možda dobiti i popust na omiljenu drogu.

Još jednu zakonitost sam primetio decenijama prateći košarkaške utakmice – policija se pojavljuje kasno, kad se incident već odigrao, i neselektivno dejstvuje prema onima koji su joj najbliži, ne interesujući se ko je napravio izgred. Da je tako reagovala, na primer, britanska policija, od Hejsela do danas bi na Ostrvu bilo desetine hiljada mrtvih navijača na stadionima.

OTVARANJE DOSIJEA, PA ZABRANA ULASKA NA TRIBINE

Na sreću, oni su to radili malo pametnije: svakog ko bi jednom nogom kročio na teren odmah bi odvodili u zatvor, za svakog navijača koji bi pravio probleme otvarao bi se dosije, svako od njih je odmah prepoznat po imenu i prezimenu, i svakome je zabranjen ulazak na stadion na određeno vreme, ili doživotno.

Zamislite da li bi u Beogradu nekom palo na pamet da gađa sudije na košarkaškoj utakmici ako bi znao da će ga policijske kamere odmah snimiti, identifikovati, i da će mu ekspresno stići krivična prijava u paketu sa zabranom da sledećih par godina bude viđen u bilo kojoj hali. A naša policija se hvali da ima te sofisticirane kamere koje prepoznaju lica.

Ovako, neselektivno se prazni hala i isteruju brojni ljudi koji su mirno sedeli na svojim mestima i pratili utakmicu. Uz to, kažnjavaju se i sami igrači, što je lepo posle pete utakmice objasnio Zvezdin košarkaš Luka Mitrović:

Gulili smo i mučili se cele sezone da obezbedimo to prvo mesto koje nam garantuje naše navijače u najvažnijoj utakmici, i onda kad je do te utakmice došlo hala je ispražnjena. Ko je tu kažnjen? Mi!

Publika napušta dvoranu „Aleksandar Nikolić“ (Foto: Starsport)

Naravno, ne pada mi na pamet da aboliram bilo čije huligane (namerno ih ne nazivam navijačima). Oni su grobari srpske košarke, a raku su počeli da kopaju prilično davno. Tamo negde početkom ovog veka, kad je naša reprezentacija osvojila poslednju zlatnu medalju, onu u Indijanapolisu 2002. Od tada sve je deblja hronika teških incidenata, a medalja – slabo.

Pamti se masovna tuča u „Pioniru“ kad je nekom pametnom palo na pamet da isključi svetlo u dvorani da se zaraćene strane kao ne vide. E – tek tad je nastao haos. Pamti se i kad je sa jedne tribine na drugu ispaljena vanbrodska raketa koja je jednom momku slomila ruku. Pamte se i ona finala Crvene zvezde i Budućnosti, ali ne po dobroj košarci nego po saopštenjima pre i posle svake utakmice, po pesmi „Izađi mala“ upućenoj timu iz Podgorice koji je pod kanonadom upaljača i baklji pobegao u svlačionicu…

Pamtiće se i ovogodišnje finale. Pogotovo ako ABA liga ne izrekne drastične kazne. Naravno, ako i policija ne odradi svoj deo posla, a koliko smo videli do sada to nije učinila.

I ŠTA ČEMO SAD?

I – šta ćemo sad? Na ovo pitanje Konstrakte stiže ekspresan odgovor. Crvenoj zvezdi je potvrđeno učešće u narednoj Evroligi. A Partizan je možda i najveći kandidat za takozvanu vajld kartu, specijalnu pozivnicu. Vest je iz domaćih izvora, i očigledno se računa sa tim da novo rukovodstvo Evrolige nema pojma kakvih je skandala bilo u ovogodišnjem finalu plej-ofa ABA lige.

Ali, varaju se, gospoda iz Barselone i iz klubova osnivača vrlo dobro znaju šta se događalo, i šta se sve ranijih godina dešavalo. Ako bi i Crvena zvezda i Partizan bili učesnici Evrolige naredne sezone, a znajući da tu igra svako sa svakim, to bi značilo još dva „večita“ derbija. Prevedeno – još dva haosa. Da li to neko želi? U Evroligi svakako ne.

„Utešna“ pozivnica stigla je iz VTB lige. One u kojoj se takmiče timovi iz Rusije, Belorusije, Poljske, Ukrajine (?!), Litvanije… Navodno bi strašno voleli da sledeće sezone u tu ligu uključe baš Crvenu zvezdu i Partizan. Iskreno, ne verujem da će ovakva ponuda biti ozbiljno razmatrana u Beogradu, ali ako dođe do toga, i ako se naši klubovi odluče da igraju VTB ligu – eto prilike za novu makljažu! Eto i šanse da naša košarka nastavi putem kojim je uveliko krenula, a to je – pravo u Honduras! Neka izvine besmrtni Đole što sam ga citirao.