
Nije san, već java. Crvena zvezda je na vrhu Evrolige sa skorom 3-0 i ostaće tamo sama posle tri runde elitnog takmičenja ukoliko Monako u sredu uveče ne iznenadi Barselonu u Kataloniji.
Briljantno je bilo izdanje ekipe Janisa Sferopuloa u Istanbulu protiv Fenerbahčea. Crveno-beli su dozvolili jednoj od najpotentnijih ekipa na Starom kontinentu da na domaćem parketu ubaci svega 57 poena. Već sada možemo da kažemo da je to podvig koji će ostali timovi teško da ostvare do kraja sezone u Ulker areni.
Šale se navijači šampiona Srbije i ABA lige da su u nekim minulim sezonama morali da čekaju decembar da bi na tabeli pored svog voljenog tima videli tri upisane recke. Sada im ide voda na usta i s nestrpljenjem čekaju novu potvrdu kvaliteta Zvezdinog tima i petak (20.00) kada u Arenu stiže Barselona. Šta se to suštinski promenilo u odnosu na prethodne, sušne godine u Evroligi?

Jedan od mogućih odgovora je kompletna promena filozofije ili pogleda na svet. Slučajno ili ne, tim sa Malog Kalemegdana ima potpuno različita izdanja u ABA ligi i Evroligi u odnosu na šta je navikla svoje navijače, ali i rivale. Slučajno, ili ne, to se poklopilo sa odlaskom Nebojše Čovića na čelnu poziciju u KSS.
ČOVIĆ JE U BROJANJU TROFEJA ZAPOSTAVIO EVROLIGU
Porazi u Dubaiju i Splitu pokazuju da je Crvena zvezda konačno fokus stavila na Evoligu. Ne piju vodu reči da je sve bio plod neuigranosti. Tim koji još juri hemiju nije u stanju da pobeđuje u serijama u elitnom takmičenju.
Nebojša Čović je na čelu crveno-belih brojao trofeje i poredio se u tome sa najvećim rivalom Partizanom. Gledajući samo tu dimenziju, njegova epoha na Malom Kalemegdanu je bila i više nego uspešna. Sa druge strane, izostali su uspesi u Evropi. Zapostavljena je nekako Evroliga. Samo jedan plasman u četvrtfinale i u njemu poraz od moskovskog CSKA. Premalo je to za jednog redovnog učesnika Evrolige u minuloj deceniji. A i davno je bila ta 2016. godina.

Možda je novi predsednik Željko Drčelić odlučio da napravi zaokret i da svim silama ekipa Janisa Sferopulosa zapne u Evoligi. To je ono što većina navijača i želi da vidi. Tim koji je sposoban da se pofajta sa evropskim velikanima i dogura do plej-ofa, makar na korak do fajnal-fora.
A Jadranska liga? Uz dužno poštovanje svim rivalima, neće nigde pobeći. Postoji zapravo samo jedan, ime mu je Partizan, a prethodna sezona srušila je mit o prednosti domaćeg parketa.