Novo veliko takmičenje, nova euforija i na kraju po tradiciji razočaranje. Novi fijasko reprezentacije Srbije na velikom takmičenju.
Kada brod tone zna se ko je kriv i ko ga poslednji napušta. U slučaju našeg Titanika to je kapetan nacionalnog tima – Dragan Stojković Piksi. Nećemo o blago rečeno čudnim odlukama našeg selektora u Nemačkoj jer je o tome pisao kolega Emir Selmani, već o brojevima koji su katastrofalni.
Dragan Stojković je pred Svetsko prvenstvo u Kataru citirao reči pesme Aleksandre Prijović kada je govorio o Aleksandru Mitroviću i Dušanu Vlahoviću. Tada je rekao da „nije kome je rečeno, već kome suđeno je“. Mi ćemo učinak Piksija i njegove čete da ocenimo uz reči pesme Ace Pejovića: „Malo je, sve ovo malo je…“
Šta je sve bilo malo u Nemačkoj? Pre svega broj osvojenih bodova – dva. U grupi sa Engleskom, Slovenijom i Danskom premalo, o tome svedoči poslednje mesto i pakovanje kofera. Takođe, Srbija je ubedljivo najneefikasnija ekipa na turniru sa svega jednim postignutim golom, onim Luke Jovića u 95. minutu protiv Slovenije.
Porazno je da su „orlovi“ u utakmici odluke protiv Danske (u jednom trenutku igrali sa tri napadača) imali samo jedan šut u okvir gola. Na celom turniru za 270+ minuta šest udaraca u okvir gola. Daćemo primer da je Hrvatska koja je bila u težoj grupi od naše ispala, ali da je recimo samo protiv Italije u poslednjem kolu imala četiri udarca koja je morao da odbrani Đanluiđi Donaruma. Ukupno na turniru ih je imala 14.
Malo je, sve ovo malo je, ali dovoljno da neki veruju u to da ponovo, po ko zna koji put, nismo imali sreće. Dokle…