
Godinama nas je ceo svet nazivao “zemljom košarke”. Pet svetskih, osam evropskih i jedno olimpijsko zlato potvrđuju da smo to zaista i bili. Da li smo i dalje? MVP priznanje NBA lige našem čoveku kaže da jesmo. Da li ćemo to da budemo i ubuduće? Zlato juniora na Evropskom prvenstvu kaže da hoćemo. MaxBet Sport u serijalu “Čuvari košarkaške vatre” bavi se temom o budućnosti srpske košarke. Ko su glavni junaci svih prošlih, sadašnjih i budućih košarkaških uspeha u Srbiji? Ko su čuvari košarkaške vatre? To su klubovi koji su “pravili”, koji “prave” i koje će i u buduće da “proizvode” naše košarkaške asove. Ovo je serijal o njima!
Bližimo se kraju našeg serijala „Čuvari košarkaške vatre“, koji ne bi bio potpun da nismo predstavili kruševački Napredak, koji ima ogromnu tradiciju i bogatu istoriju. Ovo je priča o tipičnom primeru kluba iz „unutrašnjosti“, koji je jedan od najvažnijih srpskih košarkaških centara i koji bi trebalo da negujemo i čuvamo kako bi nam u budućnosti, kao i u prošlosti, darivao reprezentativce.
Košarka u Kruševcu se pojavila 1946. godine zajedno sa osnivanjem Sportskog društva Napredak. Prvu utakmicu su odigrali kruševački studenti DIF-a i to protiv Crvene zvezde na Kalemegdanu. Godine 1965. je bio osnovan OKK Kruševac, da bi taj klub nešto kasnije promenio im u OKK Napredak, koji se 1975. godine domogao i druge lige „one“ Jugoslavije.
Koliko je Napredak poznat po radu sa mladima govori i to što je iznedrio velikane i profesionalce poput Bobana Petrovića, Gorana Grbovića, Dragana Milosavljevića, Čedomira Vitkovca, Andrije Ćirića, Dragana Markovića, Bojan Obradović, Miroslava Raje Milojevića, Vladimira Kačarevića, Marka Radonjića, Predraga Lege Ivanovića… Kada se pročitaju ova imena, prirodna reakcija je da se oseti strahopoštovanje i potreba da se očuva centar kakav je Kruševac, pošto postoji ogroman potencijal da upravo odatle dođe neki novi igrač za nacionalni tim.

NEREALNA OČEKIVANJA
Naš sagovornik u ovoj epizodi je bio trener u kruševačkom Napretku, Dragan Živanović, koji je za početak razgovora za MaxBet Sport otkrio kakva je razlika u radu sa mladima danas u poređenju sa nekim prošlim vremenima:
– Posle neke igračke karijere, 12 godina se bavim trenerskim poslom i mogu da vam kažem da je poslednjih godina malo teže da se radi sa decom. Naravno, imamo i dalje talentovane dece, ali danas neka od njih misle da sva tri ili četiri treninga nedeljno, bez nekog dodatnog individualnog rada mogu da postignu rezultat, što je praktično nemoguće. Takođe, tu je i „upliv“ roditelja. Kod nas u klubu trenutno ne, ali mnogo roditelja danas ima mnogo velika očekivanja od svoje dece da postanu novi Novak Đoković ili Nikola Jokić. Ima puno nerealnih stvari što se tiče njihovih očekivanja. Mi u klubu taj problem nemamo, uvek smo realni. Nama je najvažnije da se ta deca bave sportom, da imaju zdrav život i da u budućnosti postanu dobri ljudi, a da li će neko od njih da postane košarkaš, do toga je dug put. Kao što sam rekao, malo je teže, deca su malo više razmažena. Kada je nešto strožije ili jače, deca pružaju neki otpor i tako.
Koliki je uticaj roditelja na rad sa decom danas?
– Ne svi, ali recimo 50 posto roditelja daje slobodu sebi da komentariše rad trenera, da komentarišu utakmice… Što se kaže, polovina stanoviništva u Srbiji su treneri. Opet kažem, roditelji možda imaju nerealna očekivanja, vrše pritisak na decu… Treba biti realan, pogotovo u mlađim kategorijama, tačnije u pionirima, gde su neka deca bolja motorički, neka fizički, ali uz neki pravilan rad i pravilan odnos bez nekog opterećenja, može da se dođe do rezultata. Uz malo više odricanja, posvećenosti i dodatnog rada, deca mogu da postanu igrači.
Na pitanje da li bi nešto promenio u mlađim kategorijama kako bi unapredio rad sa decom, Živanović je odgovorio:
– Pre svega mislim da je deci potrebno da, kada dođu na prvi trening, da malo više budu fizički spremnija. Aktivnija, sa boljim predispozicijama. Nama se dešava da deca dolaze na trening motorički i fizički nespremna. Dobra je stvar što će u školama da bude po pet časova fizičkog vaspitanja nedeljno. Tu će deca pre svega da steknu osnovnu fizičku kulturu, a posle kada odaberu bilo koji sport, da se uz adekvatan rad trenera samo nadograđuju tu osnovnu bazu koju bi trebalo već da imaju. Da ne dođemo do toga da se deca upisuju na košarku, a da nemaju osnovno znanje o tome kako se trči i tako dalje. Naravno, mi sve to radimo na treninzima, ali je potrebno da budu malo bolje pripremljeni za taj neki prvi trening.
SVETLA BUDUĆNOST
Za kraj smo našeg sagovornika upitali kakva je budućnost srpske košarke?
– Mislim da je dobra. Mi smo kao nacija navikli na dosta medalja. Kroz istoriju smo bili puno puta prvaci, ali moramo da shvatimo da možda više nemamo Bodirogu, Danilovića, Đorđevića i tako dalje, ali da imamo dosta talentovane dece. Samo, ona moraju da se malo bolje nose sa nekim pritiskom, pre svega mislim na juniore i kadete, one koji polako dolaze do prvog tima. Da istrpe i kritike i taj neki ozbiljan rad. Sigurno je da ima talentovane dece, međutim, dolazimo do onog problema da neka deca, nažalost, zbog rezultata, ne mogu da dobiju šansu u Zvezdi i Partizanu, da dovodimo strance i ona se tu malo gube i to sve utiče na posle kvalitet reprezentacije. Uvek ima talenata i biće ih sigurno, ali uz pravilan rad, u Savezu mislim da se dobro radi, mislim da ne treba da se brinemo o budućnosti srpske košarke – zaključio je Dragan Živanović.