
(Od izveštača MaxBet Sporta)
Nekad novinar naleti na priču, a nekada priča pronađe novinara. Upravo ovo drugo dogodilo nam se u Minhenu, u jednom restoranu…
Prilikom izlaska jedan Nemac je video novinarsku akreditaciju, pitao odakle dolazimo i nije krio zadovoljstvo kad je čuo „Srbija“. Rekao je da se zove Kristijan Šmit, navijač je Bajerna i da je 1991. godine bio je na „Marakani“ na meču sa Crvenom zvezdom. I danas se rado seća gostovanja u srpskoj prestonici i poručuje da „ako raj postoji; onda mora da je u Beogradu.
NAJUZBUDLJIVIJA UTAKMICA

– Dobro došli – počeo je na srpskom i onda nastavio na engleskom – moji prijatelji iz Srbije. Ovde smo u Minhenu, gde se igra Evropskom prvenstvu u rukometu, sve najbolje Srbiji.
Potom se naš iznenadni sagovornik prisetio 1991. godine i dolaska u tada glavni grad Jugoslavije.
– Sećam se vremena kad sam bio u Beogradu, kada sam sa prijateljem išao na Marakanu, na meč Crvena zvezda – Bajern u polufinalu Kupa šampiona. Igrali su tada Mihajlović, Jugović , naravno i Prosinečki. To je bila najuzbudljivija utakmica kojoj sam prisustvovao u životu. Video sam mnoge utakmice, bio sam u Veroni gledao Maradonu, bio sam na Vembliju, u Barseloni, Madridu, Sankt Peteburgu, ali stadion i utakmica u Beogradu bili su najuzbudljiviji u mom životu. Na nesreću Bajern je izgubio, Augentaler je savladao Aumana.
NEDOSTAJU MI STIL BEOGRADA, PIVO I LUDI NAVIJAČI
Malo je nedostajalo da Kristijan zakasni na meč. Da se to dogodilo, razlog bi bio „opravdan“.
– Druga zanimljiva stvar bila je dok sam sedeo u Knez Mihajlovoj. Ljudi, kažem vam, mislio sam da je to raj. Tada sam video najlepše žene i devojke u životu. Mislio sam da, ako raj postoji, on mora da je u Beogradu. Umalo da zbog toga zakasnim na utakmicu.
I sada o Beogradu i Srbiji ima lepo mišljenje.
– Uvek se rado sećam tog odlaska, velike utakmice i najprijatelsjkijih ljudi moje sam upoznao u Beogradu. Nedostaje mi stil Beograda, dobro pivo (opet na srpskom), dobro raspoloženje i ludi navijačl. Pozdrav Srbiji, pozdrav Beogradu.
Zbog reči jednog Nemca osećali smo se ponosno…